VREMEPLOV
maja68 | 30 April, 2023 18:17
VREMEPLOV
Gledam u nebo boje tamno plavog somota po kome se razletelo na hiljade zvezda
Imam utisak da sam upala u nekakav vremeplov
Svakoga dana se osećam kao da sam zaglavljena u prošlosti a gledam na nekakvom monitoru sopstveni film sadašnjosti
Ne kradem ja od života ,krade život od mene
A nekada sam želela da ukradem parčiće budućnosti
Pa se razletim u njima poput zvezde padalice
I mislila sam ,ja sam ta koja vremeplovom upravlja
Da mogu za samo jedan momenat da otplutam do snova
I pronađem Te u njima
Ne,nisam Te poznavala
A opet ,vidiš Ti si nekako uvek bio tu
Da me svakoga jutra pozdraviš
Svake večeri poljubcem u krevet smestiš
Da me bolesnu ozdraviš
Da vešto raspršuješ tamne oblačke nevere i svetle preko njih prevlačiš
I imao si na stotine lica
Svugde sam Te viđala
U mladom mesecu
Suncu što sija nakon kiše
U vrtlozima nemira
Tuzi koja me je pritiskala sve više
U svim si mojim ljubavima bio
Prisustvovao njihovim trijunfima dostojanstveno
Tešio me kada su se gasile i u pepeo pretvarale
Iz istog me pepela uzdizao
Ma viđala sam Te ja i u istorijskim junacima
Ahil i Cezar nisu Ti bili do kolena
Viđala sam Te i u tajnim skrovištima zamišljene budućnosti svoje
Skrivenog među ništavilom svakodnevnice
Uspevao si da mi izmamiš suze
Pa si ih posle vešto brisao
I skidao mi osmeh sa lica
Pa ga na njega spretno vraćao
Sad čučim ispred vremeplova
Ukucavam septemebar 2011 -ta
Samnom si znam ali provera je neophodna
Ginula sam od slepih priča
Sakupljala deliće sopstvenog bića
Nebu sebe predavala
Sedim i čekam nespretno ukrštajući dlanove
Molim zvezde kao da mi je želja poslednja
Umalo da ne ispustim straha krik
Zurim u monitor
Na njemu sa jasno octava tvoj lik
Shvatam da ljubav ima oblik
Samo ga je potrebno prepoznati
Imenom dozvati
I sada kada si tu...
Možemo dalje ka večnosti!
Mislio si kraj je ove priče?i
Nisam ja tako velikih prohteva
I neću ništa više da znam
Samo mi treba jedna karta
Koja zajednom sa imenom Tvojim
Vodi ka budućnosti
I znam sada šta ćeš da kažeš
Život su koraci koji pišu trenuci
Ovoga puta se ne slažem
To su izmislili večiti ljubavnici
Ako je tako...
Kako to da sam Te poznavala pre nego što sam Te upoznala?
I kako to da moja uljav uvek jasno ocrtava Tvoj lik?
Zar nisi znao?
I za vremeplov postoji stanica
Ova na kojoj stojim je granica...
Tanka crta slatkim ludilom ispisana
U nazivu slova Tvoga imena