Magdalenin kutak

PRIZNAJ MI

maja68 | 23 April, 2023 18:26

PRIZNAJ MI...

Priznaj mi...

Priznaj mi da sunce se zorom budi sa imenom mojim u očima Tvojim


Priznaj mi..

Da svaka je Tvoja misao u toku dana mojim likom isrctana


Priznaj mi...

Da svaki je minut Tvoje noći ispisan našim dodirima


Priznaj mi...

Da sve ovo što pričamo,pišemo,osećamo,želimo u jednu ćemo celinu smestiti


Priznaj mi...

Da si me čekao i pre nego si znao da postojim

Prizivao u snovima čežnjama svojim

Sladio se zamišljenim osmesima mojim,u oblacima tišine na nebu ljubavi smeštenih


Priznaj mi...

Da nećeš više da postavljaš pitanja koja nas vode u uluda skitanja

Da uzdasima bojićemo svitanja

Zaboraviti da postojimo


Priznaj mi...

Da jedna sam Ti jedina

Bolja od Grčkih Boginja što nekada snevaše na Olimpu

Moćnija od svih kraljica i princeza

Lepša i od nasjajnijih zvezda

Sve dok sam Ti smeštena u naručju


Priznaj mi...

Da je sve ovo trebalo baš ovako

Jer bi u protivnom bilo onako

A znamo da ne bi bilo nikako

Da se nismo spojili


Priznaj mi...

Onda kada u mladoj večeri tama svetlost preseca

I kada ugledamo parče ljubičastog neba


Priznaj mi da sam jedina koja Tvojim srcem skita

Da ćeš me čuvati požudom bez limita

I reći mesecu kada Te noćaš pita:

Ona je moja!

Jedna i jedina!

Neka to čuje čitava vasiona!

MOŽDA SI SAMO SANJAO

maja68 | 23 April, 2023 18:25

MOŽDA...SI SAMO SANJAO

Nikada Ti i ja nismo bilo jedno za drugo.

Nikada!

Samo su nam se srca u jednom momentu preklopila pa svirala istu melodiju.

Nikada Te nisam ni volela!

Samo sam grabila telo Tvoje ,ispijala ga kao žedan vodu.

Samo sam lik tvoj prepoznavala u svakoj šari na oblaku.

Nikada te nisam ni želela!

Samo sam usne Tvoje ljubila kao da zora neće svanuti.

Igrala se dodirima kao povetarac sa granama.

Okreni se sada i idi!

Idi što dalje od mene !

Sa Tobom sam samo gubila vreme

Načinjala već zatvorene teme

Bacala se u besmislene dileme

Nikada te nisam ni tražila !

Sam si došao

U gnezdo se svio

Dok sam Ti padala u krilo

I jecala od zadovoljstva

Lepo ti kažem idi a Ti si ponovo tu!

Ne tražiš

Ne zoveš

Ne pitaš

U srce mi nezvan svraćaš

Budiš me nemirima

Uspavlljuješ poljubcima sećanja

Dok Tvoj osmeh u mesecu blista

Nikada !

Nikada Tvoja nisam bila

Varala sam te drhtajima

Lagala dodirima

Obmanjivala nakon borbe smirajima

Sad zaviri u sećanja

Okreni lice prošlosti

Možda čak nikada nisam ni postojala

Možda su samo one iskrice koje se pojave kada sklopiš oči isrtale moj lik

Obris moga tela

Možda si samo sanjao...

Sve što si imao samnom.

ĆUTIMO

maja68 | 23 April, 2023 18:25

ĆUTIMO...

Sedimo.

Ćutimo.

Ispijaš me pogledom.

A tako bih Ti...hiljadu želja ispričala pokretima

I još toliko snova darivala poljubcima

Tako bih Ti tajne razotkrila dodirima

Tako bih...Te prevrnula na pod

Raskopčala Ti najskrivenije fantazije

Vinula te u nebo

Ali mi samo ćutimo...

Kao da nešto slutimo

Kao da bih se sve raspršilo kada bih Ti rekla reč il dve

Kao da već smo jedno drugom rekli sve

Kao da...su sve kockice poslagane

Gledam te

Sediš

Prelaziš kažiprstom preko ivice čaše

A onda ti pogled pada na moje butine

Smešim se

Ne uzvraćaš osmeh

Zašto mesec ne čuje moje čežnje ?

Okrećeš se

Primičem ti se sa leđa

A ti me grubo odguruješ

I opet...

Ćutimo

Vasiona nije dovoljna da ispuni taj malecni prostor koji se nalazi među nama

A bio bi dovoljan samo jedan pokret tvoje ruke

Da prekrati sve naše muke

Pruži nam sokove koji u raju se ispijaju

Ponudi obed od slasti sačinjen

Tada bi se možda oči Tvoje osmehivale

Tada bi i usne drukčije kazivale

Tada bi mi telo svojim prekrio

I nakon slatke borbe najednom utihnuo

A onda...možemo da ćutimo

Tišina je slatka

Kada se konzumira u dvoje.

DRHTIM

maja68 | 23 April, 2023 18:24

DRHTIM...

Drhtim.

Gledam te.

Ćutiš.

Grliš mi misli pogledom dok svaki delić tela mog bori se sa tobom.

Pališ cigaretu.

Gledaš me kroz zavesu dima koji se u kolutove izvija.

A tako bih volela da mi dlanovima obuhvatiš naga ramena.

Pa onda kliziš njima duž butina.

Tako bih volela da me...ponovo imaš.

Da slikamo postelju obrisima naših tela

Da združimo se sa nemirima

Krotimo strasti

Prepustimo se radostima

Drhtim

Prosipaš sopstvene poglede po sobi nemilice

Okrećeš glavu samo da ne vidiš mi lice

Pričaš mi neke besmislice

A ja bih samo malo da te dotaknem

Da se o tvoje telo spotaknem

I postavim ti osmeh na usne

Znaš li da zadrhtim samo na pomen Tvoga imena ?

Tada me strepnja slatka obuzima

Valovi požude preplavljuju telo

Srce obavija strah

Duša se seli k oblacima

Drhtim

Kao da nisam sasvim svoja

Onim što tražim od Tebe

Zaprvo kradem deliće sebe

Sve dok me jednom ne bude

Drhtim

Hiljadu briga na leđima

Koferi muka od olova

A zaprvo...

Briga si moja jedina Ti

Muka ne salomljena kojim se borim

Nemoj da pričaš besmislice više

Sve je to moglo malo tiše

Pričaj....

Onda kada zajedno drhtimo

Tada se ništa ne čuje

Reči proizvode uzdahe


OSMEH PROŠLOSTI

maja68 | 23 April, 2023 18:24

OSMEH PROŠLOSTI

Volim kada rukama obgrlim kolena i potonem u neki svoj svet.

Tada se moje srce konačno umu otvori i prizna mu sve tajne.

Tada Te tražim u mislima.Kao na nebu među zvezdama.

Tada...mi i Ti otkriješ tek po neku zagonetku iz lavirinta mog razuma.

Čudno je to ,znaš...nisi kraj mene a opet se razotkrivaš...

Kao da te vetrovi šalju na put činjenica.

Onih koje nikada nisam želela da saznam.Onih koje su čučale duboko u hodnicima moje duše i čekali na neko drugo vreme,kada će izaći i otključati vrata.

I onda si tu.

Stojiš predamnom kao kakav sudija pred optuženom.

Vojnik pred zarobljenicom.

Dželat pred ukletom kraljicom.

Stojiš i smešiš se zapovedničkim osmehom.

Oči ti obasute otrovom.

Par pogrdnih reči.

Tek po koji lažan osmeh.

Prezir u pogledu.

Znaš li da misli putuju ?

Da imaju svoju adresu ?

Jedna sa drugom druguju ?

Pronađu Tvoje u hladnoj noći.Onda kada ni ne sanjaš da će Ti doći.Pružiti Ti rame u samoći.

Šta smo to mi ?

Da li smo ikada nešto bili ?

Tek po koja reč veštom rukom ljubavnika ispisana ?

Laž izrečena sa usana dva bludnika ?

Poljubac izveden trikom mađioničara ?

Dodir magijom proizveden,prokletnika uzdah zaveden ?

Volim da posetim misli Tvoje

Noćima kada ovlada tama

Volim i da te srcem pozovem

Uvek ponosna i bez srama

Ne,nismo to želeli

Niko nije želeo to što smo imali mi

Da se mučimo kao kakvi izgnanici

Izgaramo u vatrama kao najveći osuđenici

Patimo okovani u tamnici

A možda....

Možda se sve to zbilo u nekoj drugoj dimenziji

Možda su uzdasi bili stvarni

Možda ni pogledi nisu bili prividni

Možda ni dodirni nisu bili varni

Možda ....

Samo ovde ne možemo da se prepoznamo

Da našu ljubav iznova spoznamo

Možda smo bili nekada tamo

Tamo gde sunce mesec ljubi

Tama i svetlost se dodiruju

Dobro i zlo poglede razmenjuju

Možda...

Možda samo sve to nismo mogli podneti

I šta sada vredi osmeh il reč ?

Kada na pragu čuči nam već ....osmeh prošlosti ?

Gori no ala rakla bih ja

Kezi se ,šepuri kao nekakva ...

Želja ne prežaljena

Ljubav ne ostvarena

Bol ne preboljena

Grli pipcima ledenim kao opipljiva strava

Gleda nas pakosno

Trijunfuje

Zauvek stavlja u rešetke srama

A ja ga uporno teram od nas

Kao da mogu da učinim da

Nestane niz put budućnosti

Šta to sve vredi ?

Ako smo već zapisani tragovima sećanja

Dok prkosno nam se smeši

Osmeh prošlosti


TELO

maja68 | 23 April, 2023 18:23

TELO

Daleko si.

To mi ipak ne smeta da dušu tvoju potražim mislima.Da te prizovem željama.

Ne,večeras neću o požudi.Neću o tamnim silama strasti koje ujedaju puštajući svoje otrove.

Šta je uopšte telo ?

Maska kojom prekrivamo pukotine duše.Njene greške,nabore,sitne nesavršenosti.

Oklop koji nam služi za međusobno komuniciranje ,površni odabir.

Šta li su onda dva ljubavnika osuđena da razgovaraju sopstvenim telima ?

Voće bez semena

Nebo bez zvezda

Oganj bez plamena

U njegovim očima pogled gladne zveri

U njenim odraz straha

Ne,to nismo Ti i ja.

Ako bih Ti rekla sada da oči sam ogledala u ogledalima ljubavi,ne bi mi poverovao.

Ako bih ti šapnula da tajnim čuvarima večnosti dojavila sam da naša je ljubav besmtrna,laž bi mi sa usana pročitao.

Ako bih ti otkrila da čučala sam kraj potoka posebnosti one koju čarolija rađa u osvit ljubavi grešnicom bi me nazvao.

Nisi kraj mene a opet samnom si.

Protkao si svaki delić mojih misli.

Šta je uopšte telo do instrument po kojem duše sviraju ?

Šta su opšte misli do gozba koju nam one serviraju ?

Šta su uopšte želje do slasti koje tako vešto ispijaju ?

Nisi kraj mene a opeti svojim mi mislima melodiju šapućeš

Zavlačiš se nečujno u moje srce

Ne,neću večeras o požudi

Neću o tome kako su me otele strasti

Večeras nam tela ne trebaju !

Nismo mi omoti,ljušture,kore

Ne plutamo po površini koju život skraja

Naše su duše večnošću preklopljene

Osuđene da lutaju putevima beskraja

Odolevaju one svim životnim nepogodama

Svim silama koje igraju se nama

I znamo šta god da se desi

Stanuju one na istoj adresi

Uvek su jedna tik uz drugu

Kao da leče svoju tuge svoje melemima zanesenosti beskrajne koja u njima sja

Kao da znaju da ti ia j smo stranca dva

Jedna drugom dobro poznata

Tela nam odvojena

Duše okovane

Srca na stup srama postavljena

Telo je samo prividna laž

Opsena,senka,sunce varljivo što sja

Duša ....duša se jedino računa.

VEČERAS MI NE PRIČAJ O LJUBAVI

maja68 | 23 April, 2023 18:23

VEČERAS MI NE PRIČAJ O LJUBAVI


Večeras kada sunce zađe sa trona,

Kada tama tiho,nečujno dođe

Neću se uvući u najlepšu haljinu

Neću obuti omiljene cipele

Neću te pitati da li me voliš

Umesto haljine u krpe odevena

Stopala bosa i zgrčena

Kosa duga i umršena



Večeras ću se praviti da nisam tvoja

Neću te gledati onako požudno,bezobrazno

Neću ti osmehe krasti

Neću slušati šta mi govoriš

Umesto pogleda šapat tihi

Tek po koja reč,ne bi li znao da sam živa

Dodir da shvatiš da nestvarna nisam



Večeras ću ti u snove doći

Otimati ti najslađe trenutke

Buditi te

Činiti te nemirnim

Tražiti srce tvoje

Pa se sa njim vešto igrati



Večeras i samo večeras

Neću da slušam slatke reči

Neću da osetim požudne dodire

Neću da te istražujem

Možda je dovoljna reč dve

Koja će osušiti moje suze

Načiniti me ponovo živom



Večeras kada nemiri dođu

Zaključaću srce svoje

Neću ti dopustiti da me za kosu vučeš

Da mi prislanjaš usne na uvo

Neću te pustiti ni da mi se diviš

Zato sam se krpama odenula

Da ti ne budem lepa

Da me ne prizivaš

Ne tražiš

Ne sanjaš



Večeras vino neću piti

Neću ni tugu prolivati

Snevaću u tišni

Večeras u zvezdama neću tražiti tvoj lik

Neću ni tamu šarati nadom

Neću dopustiti čežnji i žudnji da mi se prikradu u telo

Umesto na kolenima na vrhovima prstiju

Tanano ću se provlačiti u tvoju dušu

Da me osetiš,tek ne bi li shvatio da postojim

Da me dodirneš srcem



Večeras kada svi u san pođu

Onda kada tišina ovlada a strahovi izađu pred svoje dvorove

Kada spustim sve štitove i potpuno se otkrijem

Kada me sumnje ponovo posete

Bosa ću tronom hoditi ja i šapnuti ti

Večeras ,samo večeras,

Ne pričaj mi o ljubavi.

DOK NE SVANE

maja68 | 23 April, 2023 18:22

....DOK NE SVANE

Ne,večeras nisam tvoja.

Neću ti mislima želju stvarati.Neću ti ni telom prkositi.Uzdasima tvoju dušu dozivati.

Neću ti ni u snove uplovti.Igrati se tvojom podsvešću kao pijanista dirkama klavira.Kolati tvojim umom kao kakva razbojnica.

Neću ni ključ tvoga srca upotrebiti.Razbaškariti se u njemu kao nezvani gost.Ispiti napitak spravljen od očaja.Zagristi kolač od beznađa.

Ne,večeras te neću milovati.

Neću ti svojim dodirima tajne otkrivati. Poljubcima te umivati.Rečima opijati.

Večeras Ti budi mojih odaja gost.

Lepo ću Te primiti.Neću se skrivati.Čežnju Ti darivati.

A Ti....samo me voli dok ne svane.Pa nek sve ovo jednom prestane.Neka i moja ljubav nestane zapisana u večnosti.

Jutro neka te na put povede .Neka mi nove misli dovede .Nek se od ovih rastanem.

Pustiću te da me zagrliš.Da strgneš sa mene spavaćicu satkanu od zloslutnih sumnji.Pa mi Telo tvojim spretnim rukama obuci.

Pa me onda pokretima hrani sve dok...ne svane.

Dok ponovo sve jasno ne postane.Dok onaj trenutak ne nestane,koji se nikada ne može vratiti.

Razbi mi čežnju,preseci misli umotaj u najfinije laži skrojene po poznatom receptu.

Stavi mi dlanove u kosu, ljubi me dok ćutim....usliši mi svaku želju u minuti.

Sve dok zora ne zarudi.Sa njom se i razum budi.Na tacni nam javu nudi.

Zato me poslušaj barem jedanput....

Misli su moje teže od olova.Želje satkane od snova.Telo umorno od traganja.

Imaj me sve dok... ne svane.

Dok čaroliju ne odnese beznađe.

Dok ti iz carstva snova ne izađem

I ne ugledaš umesto mene izbledelu senku okupanu svetlošću.





TI I JA

maja68 | 23 April, 2023 18:21

TI I JA

Ti i ja.

Poznavali smo se pre nego smo se sreli.

Družili pre nego što smo se svađali.

Svađali pre nego se voleli.

I tako pomislim da je vreme ništa.

Kako je moguće da smo ponovo tu? Zajedno?

Uprkos svim godinama. Vezama. Brakovima. Lomovima. Padovima . Usponima.

Tu smo i posle svih onih uragana koji iščupaju korene i temlje grada pa se izgradi novi.

Tu smo i kada se isti ponovo salomi i sruši.

Uvek smo nekako tu.

I sada kada stojiš predamnom.

Kao da nisu prošle godine već sekunde.

Svi i sve tako su i tako je nebitno u odnosu na ono što imamo.

Sve je tako sitno i beznačajno u odnosu na stenu koja ostaje.

Ja sam bila ta. Priznajem.

Ta koja nas je sprečila da onda oživimo i izdignemo se. Napravimo nešto najlepše.

Ja, prokletnica koja je juriila uvek za parićima uspeha i slave i koja je od istih ginula i iznova se rađala u druge osobe.

Samo znaš...

Šta god da se dešavalo sudbina nas je iznova spajala.

Makar i kao kap kada staviš u okean.

Iznova nas je vraćala jedno drugom.

Kao što se noć iznova jutru vrati.

Sreća nesreću isprati.

Sada smo tu.

I sada smo sve.

Više ništa važno nije.

Ni ti što su prošli. Ni oni koji su se zaustavili. Ni oni koji udaraju. Ni oni koji kleče.

Ništa.

Samo ti i ja.

U nekom novom prostoru.

Nekom novom vremenu.

U nekim novim oblicima.

Ulogama.

Telima.

ŽeLjama.

Jutrima.

Ti i ja.

Uprkos svemu i svima.

Zauvek!

Pogledaj sada u daljinu...

Vidiš li sve one puteve koji su ostali za nama. Vidiš li kako se prepliću, razilaze pa opet prepliću nebi li nas iznova spojili?

Vidiš li one ljude koji bi prodali dušu za novćić pakosti i mržnje?

Vidiš li spodobe i utvare kako se keze kada sreću ugledaju?

Nasmeši im se.

Pogledaj me.

Ima li veće sudbine od godina koje ništa nisu mogle da nam urade?

Lutala sam svih ovih godina,bosa u ritama i raščupane kose tražeći te u svim ljubavima.

Uvek sam tvoja bila.

Nismo zajedno bili onda, verujem samo iz jednog razloga.

Nebo je još onda odlučilo:

Bićemo zajedno sada!

UKLETA

maja68 | 23 April, 2023 18:20

UKLETA

Još jedna noć se šunja mom životu.Gleda ga.Kezi se.Preti.

Zna ona dobro da ću pod njenom vladavinom sva koplja kraj sebe baciti i sve oklope skinuti.

Oni mi služe dan da preživim.Štite me od ala dvoglavih.Čine da sačuvam sebe.

Ono malo lepog u meni što je ostalo.Tlo za rađanje istinskih osećanja koja sve više među ljudima odumiru.

Noć mi donosi tebe.

Pa pomislim,kao ukleta da sam

Kao da previše želim

Samo sve ono što je bilo

Tvoje prste u mojoj mokroj kosi

I moje pod kojim telo tvoje drhti

Samo ono vino

One zvezde

I odsustvo straha zbog dolaska novog dana

Samo drhtaj što smiruje me

Dok te ćutim a ti gledaš me

Samo noć tu,jednu jedinu

Gde nebo se od zemlje odvaja a ja ti pripadam

I zagrljaj

Jedan jedini zagrljaj

Bez reči koje ga kvare blatom svojim, kao i sve što je lepo

Bez pogleda

Pa da se jednom probudim a đjavoli i duše zloslutne oko moje duše ne igraju ples

I kažem sebi

Da nisam samo iznova sanjala isti san

SVE SI TO BIO TI

maja68 | 23 April, 2023 18:20

SVE SI TO BIO TI...

Ti,

Što ležiš na dnu mojih strahova,čeznji i snova...ti si uvek bio tu.

Uvek si me gledao smešeći mi se poput sopstvenog odraza u ogledalu.

Ti si verovao u mene i prihvatao me takvu kakva jesam. Nisi želeo da me menjaš.

Ti si me pratio u svakom sjaju i svakoj bedi. U svakom dobru i svakom zlu.

Moja je greška što sam te uporno tražila u određenim osobama,prostoru i vremenu.

Takvo nešto za tebe ne postoji!

Vešt si ti!

Pojavljivao bi se u likovima raznih osoba. Najvećim ljubavima i najvećim razočarenjima.

I kad god bih pala na dno...

Nekako bi se izmigoljio od nekud i izvukao me iz nevere pružajući mi ruku.

O kako sam samo bila glupa!

Ti si uvek bio tu!

Iako sam te čitavo vreme tražila!

Iako si me iznova razočarovao i osvajao...

Bio si tu.

Tu si i sad!

Neki ljudi...nisu stvoreni za kalupe. Ne možeš ih jednostavno smestiti u mrežu i oblikovati mišljenjima društva.

Oni nisu stvoreni za uobičajene veze ili brakove.

Za živote kakve su im namenili.

Ne mogu se staviti pod jedan kišobran i uporno ponavljati sebi kako su zadovoljni!

Naprotiv!

Oni dopuštaju da ih kiša kvasi. Klizi im niz lica i obraze.

Grabe život jurcajući za tobom!

Oni drugi...

Koji smatraju da su ispunili životnu misiju poslušnošću i nametnutim normama, zavaravaju se da su ispunjeni.

Da...

Ali oni nemaju tebe!

Susret sa tobom desio se jedne hladne večeri kada sam pomislila da sam izginula od sopstvenih snova i pojavila u nekom drugom životu gledajući svoj poput knjige koja je pročitana.

Ovoga puta nisam se zavarala!

Nisam te tražila u liku osobe niti zahtevala od tebe ono što sam želela.

Našla sam te na dnu soptevene duše.

Taj dobro znam pogled koji sam viđala u svim osobama koje su predstavljale strasti i ljubavi u mom životu ovoga puta mi nije doneo čaroliju niti tugu kako je to obično bilo.

Doneo mi je mir.

Dar!

To si ti!

Sve si to bio ti!

Koliko sam večeri provela fenjerom svetleći put po najmračnijim hodnicima i lavirintima tražeći te!

A ti si sve vreme bio tu.

U sjaju moje zenice.

U čeljustima mojih srahova.

U krilu moje vere.

Tu...

Gde god si bio ti...bila sam i ja.

JAVA U SNU

maja68 | 23 April, 2023 18:19

JAVA U SNU
Prst za prstom kroz prosutu mesečinu
traži tvoje usne meke...
Lelujam kroz srebrnu paučinu,
lovim obrise daleke...
Čujem huk reke,
kao da čujem slapove vena.
Svaki buk penušave jeke
zov je strasti ispod kamena.
Otkucaj naših srca,
noć besanu ljubavlju naliva.
Srmom zvezdanom zrak Sunca
našu zoru strašću pokriva.
Rose nam pogledi čedni,
kaplju poljupci vreli.
A mi dodira žedni
Pojimo se srećom poludeli.
Dahom u dah bez predaha,
suzom u suzu radosnicu.
Jutro pijano od sevdaha,
rumen sipa po mom licu.

DVE DUŠE KROZ VREME

maja68 | 23 April, 2023 18:19

DVE DUSE KROZ VREME

Volim kako razgovaramo tisinom.

Kako nam reci nisu potrebne.

NJihovi otisci i tako ostaju da lebde kroz vazduh i pretvaraju se u prah. Osecaji su jedino sto se u bica utiskuje.

Volim kako jedno drugom pripovedamo dodirima.


Kako se dodirujemo mislima.

Volim tvoj pogled.

U njemu pronalazim sopstveni mir koji za kojim sam toliko tragala.

Sve je tako i otpocelo.

Poljubio si me pre nego sam ti ime saznala.

Kada si me zgrabio imala sam utisak da sam te poznavala citavog svog zivota.

Da sam te cekala.

Znas...

Mozda su ove dve nase duse sedele jedna kraj druge pre toliko hiljada godina.

Mozda su isto osecale.

Za istim zudile.



Mozda su se iznova spajale.

Sretale kroz vreme, druga tela i oblike.

Mozda im je zivot uvek postavljao izazove.

Mozda su se rastajale da bi se iznova sretale.

Mozda...

Najednom nas vidim kao Afroditu i Hefesta

Helenu i Parisa

Kleopatru i Marka Antonija

Bezbriznu bosonogu devojku sa cvetom u kosi i vojnika

Napoleona i Dzozefinu

Balzaka i Hansku

Staricu koja pred smrt steze fotografiju svoje najvece ljubavi verujuci da ce je uskoro ponovo sresti.

Da...

Sve su to mogle biti ove dve nase duse.

Sve smo to mogli biti mi.

Jer sta su vreme, tela i prostor naspram snage ljubavi?

I opet onaj tvoj pogled.

Govori mi da sam te znala.

Oduvek cekala da se u ovom zivotu ponovo pojavis.

Dve duse koje su se trazile...

Prepoznaju se.

Bez reci. Bez dodira. Bez ma kakvih informacija.Ili tricavih rituala.

Samo je jedan pogled dovoljan da probudi osecaj.

DVE DUŠE KROZ VREME

maja68 | 23 April, 2023 18:19

DVE DUSE KROZ VREME

Volim kako razgovaramo tisinom.

Kako nam reci nisu potrebne.

NJihovi otisci i tako ostaju da lebde kroz vazduh i pretvaraju se u prah. Osecaji su jedino sto se u bica utiskuje.

Volim kako jedno drugom pripovedamo dodirima.


Kako se dodirujemo mislima.

Volim tvoj pogled.

U njemu pronalazim sopstveni mir koji za kojim sam toliko tragala.

Sve je tako i otpocelo.

Poljubio si me pre nego sam ti ime saznala.

Kada si me zgrabio imala sam utisak da sam te poznavala citavog svog zivota.

Da sam te cekala.

Znas...

Mozda su ove dve nase duse sedele jedna kraj druge pre toliko hiljada godina.

Mozda su isto osecale.

Za istim zudile.



Mozda su se iznova spajale.

Sretale kroz vreme, druga tela i oblike.

Mozda im je zivot uvek postavljao izazove.

Mozda su se rastajale da bi se iznova sretale.

Mozda...

Najednom nas vidim kao Afroditu i Hefesta

Helenu i Parisa

Kleopatru i Marka Antonija

Bezbriznu bosonogu devojku sa cvetom u kosi i vojnika

Napoleona i Dzozefinu

Balzaka i Hansku

Staricu koja pred smrt steze fotografiju svoje najvece ljubavi verujuci da ce je uskoro ponovo sresti.

Da...

Sve su to mogle biti ove dve nase duse.

Sve smo to mogli biti mi.

Jer sta su vreme, tela i prostor naspram snage ljubavi?

I opet onaj tvoj pogled.

Govori mi da sam te znala.

Oduvek cekala da se u ovom zivotu ponovo pojavis.

Dve duse koje su se trazile...

Prepoznaju se.

Bez reci. Bez dodira. Bez ma kakvih informacija.Ili tricavih rituala.

Samo je jedan pogled dovoljan da probudi osecaj.

TI SI ZA MENE SAVRŠEN

maja68 | 23 April, 2023 18:12

TI SI ZA MENE SAVRSEN

Jesam te takvog trazila i cekala citavog zivota. Bas takvog.

Samo si se pojavio mnogo kasnije od ocekivanog. Da ne kazem...ja sam mogla da budem recimo malo mladja. Ili ti malkice stariji.

A mogla sam da te sretnem pre nego sto se moj zivot iskomplikovao. Tada bi sve bilo jednostavnije.A mi zajedno imali jos mnostvo otvorenih puteva.

Sada se pitam zasto si se pojavio tako savrsen u nesavrseno vreme?

I sada vidis, mogla bih ja da nizem hiljadu zato i hiljadu zato do sutra.

Ali ko garantuje da bi bilo ovako savrseno da se nije izdesavalo upravo sve kako jeste?Bas sada u ovo nesavrseno vreme?

Da li bih umela da sve to cenim? Da uzivam u svakom mometu provedenim sa tobom? Da li bila tako strastvena?

Da li bi ti bio drugaciji da si upoznao mladju mene?

Onu sto je vecito jurcala za ljubavi a od nje se plasila?

Ko to moze da zna.

Svakako, da se nije izdesavalo sve kako jeste ne bi bilo ovako mocno.

A danas je luksuz imati to lepo, cisto i snazno.

To sa istinskim osecanjima i istinskom strascu.

Zato cu sada da pustim zivot da me nosi i uzivam u ovome sto sa tobom imam.

Bogme nije da nisam zasluzila ali moguce da je na ovom svetu toliko ljudi koji su zasluzili tako nesto a nikada nisu iskusili.

Eto, zato sam srecna.

Bez mnogo pitanja i analiziranja.

Proslost ne moze niko da promeni ali danas moze da promeni sutra.To cesto zaborvaljamo.

Jer ti si savrsen takav kakav jesi i pojavio si se bas u savrseno vreme.

Takvog sam te trazila i cekala.

Da ti kazem...

Nesto ce svakako uvek nedostajati. Ali ti okolni aksesoari nisu uopste bitni.

Nekako ...ja uzivam i bas me za njih briga.

Sta ce biti sutra svakako niko od nas ne zna.

Dzaba ti sutra ako danas nemas!

I znas sta jos...

Ti i jesi za mene savrsen.

Briga me sto ovaj svet nije:)
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb